U kakvu biste vezu doveli tenisere i biznis? Verovatno im je profit zajednička osobina. Šta je ono što im je zajedničko i ne tiče se direktno profita?
Kao klinac sam obožavao da igram tenis. Danas uživam da ga gledam na malim ekranima.
Ono što sam primetio, a neki (Brenson, Nastase, Agasi…) su pre mene već konstatovali, postoje pravila koja važe u tenisu – i mogu se promeniti u poslu.
1. Ne može se pobediti drvenim reketima.
Stare tehnologije, „štap i kanap” metoda su imale svoje prednosti. Razvoj i osvajanje novih kupaca moguć je samo uz inovacije i prisustvo novih tehnologija, posebno u proizvodnji i prodaji. Nove tehnologije omogućavaju nam da pratimo i vrlo često kreiramo promene na tržištu.
2. Ne odustajte od osnovne linije.
Ako pogledamo trening jednog tenisera, videćemo da se on uglavnom sastoji od vežbanja servisa, bekhenda i forhenda. I tako po hiljadu puta. Svaki dan. Deluje dosadno i iscrpljujuće, s tim što je to jedini put za postizanje top-forme. U poslu važi slično pravilo: fokus je uvek na upravljanju kupcima, novčanim tokom, kvalitetom i pozicioniranju. Dosadno, kao i u tenisu. Ali to je osnovna linija. Bez nje šanse za uspeh su ograničene.
3. Igramo ne samo zbog rezultata.
Zamislite teniserku koja igra gledajući sve vreme u semafor. Ako to možete da pojmite i u poslu, onda je vrlo verovatno da „od drveta ne vidite šumu”. Igra, kao i posao, bez svrhe i smisla, se pretvara u trčanje i podizanje prašine, uz često neprijatnu buku. Već uveliko se u svetskim ekonomskim krugovima priča o “Conscious Capitalism”, kao o formi odgovornog upravljanja kompanijama, koje više nije samo CSR, tj. društveno odgovorno poslovanje, već poslovanje koje uključuje viši nivo liderstva sa svrhom, jedan novi nivo filozofije i kulture poslovanja sa višim ciljem.
4. Sami trud i rad nisu dovoljni.
Ako nas neko zamoli da navedemo 10 vrhunskih tenisera, među njima verovatno neće biti Mihael Štih, Kimiko Date, Jana Novotna, Tomas Enkvist ili Anke Huber. Većina njih je bila u samom vrhu ATP i WTA liste. Vredan rad bez smislene strategije ne garantuje šampionsku igru na duge staze. Često čujemo da je u tenisu talenat presudan. Jeste – samo 5%. Ostalih 95% je vredan rad i trening.
5. Naše snage treba usmeriti na protivnikove slabosti.
Ako protiv Nadala ili Štefi Graf igramo na forhend – gotovo sam siguran da se jedva može uzeti jedan ili dva gema. Ako u poslu ulazite na tržište strategijom niskih cena protiv konkurenata koji su „doktorirali” damping, mislim da znate nastavak.
6. Budite otvoreni za eksperimente.
Udaranje loptice, svakodnevni treninzi, rad sa kupcima i zaposlenima deo su rutine. Monotoniju u igri mogu da „razbiju” udarci kroz noge (u tenisu poznat kao „Sabatweenie“ ili šala sa publikom. U poslu to mogu biti „šašave” reklame, alternativni pristup vođenju sastanaka. Jednostavno, smelost osvežava svakodnevicu.
7. Hladne glave u taj-brejk.
Odlučujući poeni zahtevaju hladnokrvnost. Nekada dobri rezultati znaju da budu plod okolnosti. Međutim, vrhunski rezultati u odlučujućim momentima zahtevaju mirnu i hladnu glavu. U poslu se to podrazumeva, posebno na sve turbulentnijem tržištu, gde su konstantnost i ujednačenost skoro utopijske kategorije.
8. Vizualizujte.
Ako ste se malopre pitali šta znači „Sabatweenie“, možda će vam ime Gabrijele Sabatini nešto značiti.
Iako i sama potpada pod pravilo br 4. ovog teksta, iza nje je ostala sjajna izjava:
Sve što ne možete da zamislite, ne možete i da ostvarite.
Dakle, moguće je napraviti, što bi se teniskim žargonom reklo, „dobru paralelu“ između tenisa i biznisa, i to:
Полезно