Medvedi, vidi, vici

M

Bojana Lekovića ne poznajem lično. Čitajući knjigu stekao sam utisak kao da ga dugo poznajem i kao da sam bio pored njega kada je, zajedno sa njegovim bratom, stvarao kupujemprodajem.com.  Njegov stil pisanja je takav da se odmah identifikujete sa situacijama o kojima on piše. Medvedi na putu pokazuju preduzetnicima da nisu sami.

Kada čitate biografije poznatih poslovnih ljudi, često imate utisak da je nešto izostavljeno ili nedorečeno. Posebno se ovo odnosi na početke i na stvaranje famoznog „prvog miliona“. Ovde toga nema. Imam utisak da Bojan nije ništa prećutao.

Čim je izašla, poželeo sam a je pročitam. Definitivno, najiskrenija „ispovest“ našeg čoveka o stvaranju kompanije, o svim usponima i padova. Ono što ovu (auto)biografiju razlikuje od mnogih drugih jeste nadasve iskrena i ogoljena ispovest o Bojanovim neuspesima, a upravo to je ključ napredovanja svakog preduzetnika ili menadžera..

Kao neko ko je stvorio najposećeniji portal na ovim prostorima, smatram da je više nego dovoljno kompetentan da podeli priču o svom razvojnom putu. Knjiga je namenjena svima koji žele da vode: firmu, preduzetnički projekat, kompaniju…. Autor ukazuje na sve izazove koji stoje pred nama u biznisu.

Kroz 85 priča on svoje čitaoce vodi spretno. Priče kao male lekcije izuzetno glatko teku i razumljive su svima. Štaviše, on predstavlja sve što što jednog preduzetnika treba da karakteriše : smelost, jasnoća, konkretnost i usresređenost (recimo umesto sa ciljem )

U mnogim lekcijama se daju konkretni saveti i primeri za sadašnje i buduće preduzetnike. Od Bojana ćete saznati, npr. da su 10-12m2 korisnog radnog prostora optimum za radni učinak, pored temperature od 22-24 stepena. Takođe, autor ističe značaj knjigovođe, koji se kod nas u Srbiji neretko potcenjuje. Bojan je precizno „skenirao“ naš mentalitet  kao kulturu „improvizacije i munjevite reakcije“.

Posebno bih istakao njegovu spremnost da do tančina sa nama podeli lično iskustvo sa problemima sa serverima, situacijama sa zaposlenima, nezadovoljnim kupcima i nelojalnom konkurencijom.

U nekoliko lekcija u knjizi možemo naći korisne savete koji se tiču zapošljavanja i međuljudskih odnosa, kao npr:

  • Bolje ne izabrati kandidata nego izabrati pogrešnog.
  • Kada su ključni ljudi koji su važni za budućnost firme u nezadovoljni, to je veliki alarm za uzbunu.
  • Zajednička ljubav prema istim stvarima ljude zbližava
  • Velike promene mogu da naprave više štete nego koristi
  • Kompanije ne treba prevashodno da zapošljavaju nove ljude već da se trude da maksimalno automatizuju procese. Automatizacija je “keva”, kako on kaže “alfa i omega” radne efikasnosti. On govori o važnosti automatizacije i značaju tehnologije za napredak društva. Takođe, on ističe značaj uticaja koji predužetništvo ima na celo društvo.

Zauzimajući pozitivan stav i koncentrišući se na pozitivne aspekte holandskog društva i kulture, kao ključnu kompetenciju menadžmenta on navodi kritičko razmišljanje. U knjizi ćete naći veoma korisna pitanja koja Bojan koristi kao smernice prilikom donošenja odluka.

Jedan od omiljenijih delova knjige mi priča o „bulšiterima“. Zaposlene u organizacijama koji neproverene informacije iznose sa velikom dozom samopouzdanja, naziva bulšiterima. Bojan smatra da ih se treba što pre rešiti, jer jako štete firmi oduzimajuću ozbiljno vreme i energiju.

Pored bulšitera, kompanije treba da se oslobode i „Tumora u firmi“, tj. straha od šefa i grešaka. Zbog njega se formira “klika” – grupa ljudi sa zajedničkim osećajem ugroženosti. I to je gotovo uvek usmereno protiv firme i šefa. Odlazak klike treba što pre osigurati.

Vlasnici i kapitala i menadžeri uvek razmišljaju kako da oplode svoj kapital i gde sve treba da investiraju dodatno. Međutm, Bojan savetuje da se u diverzifikaciju biznisa uđe – ali tek kad smo u core biznisu iscrpeli sve mogućnosti za rast. Ovu grešku ljudi sa naših prostora često prave otvarajući restorane, hotele, pre nego su dostigli maksimum u svom osnovnom biznisu.

Bojan piše i o motivaciji zaposlenih. Pohvalu ne vidi kao važno sredstvo za učenje i napredovanje. Kako kaže, od pohvale nam je lepo i ona je značajna jer nas motiviše, ali od nje ne učimo. Ovde se ne bih složio, jer u krajnje pojednostavljenom tumačenju, od pohvale učimo – bar kako treba. Pohvala je važan signal da smo na dobrom putu. Pohvala je sastavni deo dobre organizacione kulture. Pohvala je neophodna zbog stvaranje pozitivne radne atmosfere, dugoročnog radnog angažovanja zaposlenih i stvaranja osećaja pripadnosti.

I pre samog kraja, u skladu s (neminovnim) aktuelnostima, autor pokazuje kako se firma može dobro pripremiti za veliku kriznu situaciju, kakva je pandemija virusa Covid-19.

Na kraju, kada budete pročitali „Medvede na putu“ shvatićete da je vođenje biznisa „misaona stvar“ i da je preduzetništvo „stvar karaktera“.

stil i jasnoća ★★★★★
aktuelnost ★★★★★
daje odgovore na pitanja ★★★★
preporuka ★★★★★

O autoru

Vladimir Marinkovic

Komentariši

Kategorije

Najnoviji postovi

Najnoviji komentari

Budimo u kontaktu

Potražite nas na društvenim mrežama!